Spavanje i snovi - sa stručnog stajališta

Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije
Fenomen spavanja
Stadiji spavanja i budnosti pravilno i ciklički se izmjenjuju, tj. predstavljaju jedan od značajnih bioloških ritmova.

Općenito, spavanje se opisuje kao stanje relativnog mirovanja organizma, a fiziološki gledano, ono se određuje kao stanje smanjene integracijske funkcije živčanog sustava.

U toku spavanja opća aktivnost je smanjena, što znači da izostaju reakcije na većinu podražaja iz okoline, smanjena je aktivnosti skeletnih mišića, smanjen je i veći broj vegetativnih funkcija (puls, krvni tlak, tjelesna temperatura, disanje), pri čemu prevladava rad parasimpaticusa, a mijenjaju se biopotecijali mozga (a-alfa i b-beta nestaju i javljaju se d-delta valovi). Psihička aktivnost tokom spavanja također je smanjena i značajno promijenjena. Javlja se u obliku povremenih snova.

Tijekom budnosti aktivnost mozgovnih stanica može biti ili sinkronizirana, što odgovara α-valovima (8-12 Hz) – u relaksiranom stanju, ili desihronizirana, što odgovara β-valovima (13-30 Hz) - pri povećanoj aktivnosti. Tijekom spavanja se mogu registrirati dvije osnovne vrste valova, delta-valovi u toku tzv. n-REM (sporovalnog) spavanja, te valovi male amplitude, a velike frekvencije u fazi REM spavanja (PGO-valovi).

Postoje četiri faze n-REM spavanja. Spavanje započinje fazom koja se naziva sinkronizirano spavanje (S - spavanje = non REM ili u-REM spavanje.) Ova faza ima četiri podfaze:

1. FAZA:
(prvih 10 min.) aktivnost je desinkronizirana; izmjenjuju se brzi valovi: alfa (8-12 Hz) i theta valovi (3.5 - 7.5 Hz)
2. FAZA: (traje 15 min.): na EEG snimci su theta valovi s tzv. K-kompleksima (jedna izrazita negativna i izrazita pozitivna defleksija) i vretana spavanja = salve valova (12-14 HZ) koje se javljaju 2-5 puta u minuti. Neki autori smatraju da su K-kompleksi i vretana spavanja posljedica mozgovnih mehanizma koji smanjuju osjetljivost na okolne podražaje.
3. FAZA: U 20 - 50 % vremena: delta valovi (male frekvencije, a velike amplitude),
4. FAZA: δ- valovi u više od 50 % vremena (45 min).
Faze 3 i 4 zajedno se nazivaju sporovalno spavanje (slow-wave-sleep = SWS). Spori valovi pokazuju da je neutralna aktivnost visoko sinkronizirana. Tijekom n-REM spavanja u svakoj sljedećoj fazi spavanja srčani ritam i ritam disanja su sporiji nego u prethodnoj fazi i povećava se postotak sporih valova velike amplitude.

Nakon 90 minuta od početka spavanja preko faze 3 i 2 prelazi se u prvu REM fazu. EEG postaje desinhroniziran s mnogo nepravilnih, brzih valova male amplitude. Tu dolazi do brzih pokreta očiju, po čemu je ta faza i dobila ime RAPID EYE MOVEMENTS = paradoksalno spavanje = desinkronizirano ili d-spavanje, odnosno aktivno spavanje.

Popratne pojave REM spavanja su trzanje ekstremiteta, nepravilno disanje i rada srca, odsustvo tonusa posturalnih skeletnih mišića i erekcija kod muškaraca.
Nakon REM spavanja sve se ponavlja u trajanju od 90-100 minuta. Ranije tijekom noći predominantne su faze 3 i 4. Prema jutru faza 4 se gubi, faza 3 se skraćuje, a produljuje se REM faza.
Kad osoba zaspi, vanjski podražaji mogu zaustaviti progresiju spavanja, npr. buka u 3. fazi može izazvati vraćanje u 2. fazu, usporiti je ili prekinuti.

Sanjanje
Ako se spavajuća osoba probudi u REM fazi, ona će u 80-90 % slučajeva izvijestiti da je upravo sanjala, a ako se probudi u n-REM fazi, ona će to rjeđe izjaviti. Taj postotak sanjanja u n-REM fazi varira u različitim istraživanjima između 10 i 70 %, a te se velike varijacije javljaju zbog različitih definicija sna.

Neki autori smatraju da je san samo kompleksan dobro definiran doživljaj, dok drugi smatraju da je i neko nejasno iskustvo također san (npr. neka izolirana slika). U tome se sastoji kvalitativna razlika snova koji se javljaju u REM i n-REM fazi.
REM san odnosi se na čitav slijed događaja, vizualno je složen i ima radnju koja se doživljava kao realnost, dok se n-REM san više odnosi na neku izoliranu sliku ili čuvstvo. Iako ti doživljaji mogu biti suprotni iskustvu i izvjesnoj logici, za vrijeme sanjanja ne primjećujemo njihovu nelogičnost, odnosno ta nelogičnost nas ne smeta.

U 4. fazi n-REM spavanja može se javiti noćni strah, kao i hodanje u snu. Noćni strah je izrazit osjećaj straha pri čemu se osoba često budi vrišteći. To treba razlikovati od noćne more (izrazito neugodan san) u REM fazi kod ljudi svih dobnih skupina. Noćni strah u n-REM-u češće se javlja kod djece.

Što se tiče interpretacije snova, psiholozi su dugo bili pod utjecajem Freuda, koji je snove smatrao odrazom "potisnutih" i "podsvjesnih" želja i misli, naročito seksualnih konflikata, ali koji su "kamuflirani". Danas se najprihvatljivijim tumačenjem smatra Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije. Ona govori da sadržaj snova odražava, slučajnu aktivaciju mozgovnih neutralnih krugova, bilo uslijed spontanog izbijanja, bilo uslijed djelovanja podražaja iz okoline, te tendenciju mozga da unese red i smisao toj nestrukturiranoj aktivnosti.

U REM fazi povećana je brzina toka krvi u vidnom području te smanjen protok krvi u donjem frontalnom području, koje je odgovorno za planiranje i organizaciju događaja u vremenu. Time se tumači pojava da se za vrijeme spavanja javljaju jasne vidne slike koje su loše organizirane u vremenu (prošlost, sadašnjost i budućnost).

Ova hipoteza nije zapravo u suprotnosti s psihoanalizom, jer te manje-više slučajne kreacije snova, različiti će ljudi različito interpretirati, pogotovo prilikom njihovog prepričavanja.
Postoji čitav niz netočnih ili djelomično točnih stereotipa glede spavanja i sanjanja:

Shvaćanje da se vanjska zbivanja uključuju u snove - samo djelomično točno.
Pokus: 33 ispitanika bila su polijevana po nogama vodom, a samo njih 14 sanjalo je nešto s vodom.
Snovi traju kratko (1-2 sek.) - netočno; snovi traju onoliko koliko nam se čini da traju.
Neki ljudi smatraju da ne sanjaju - netočno; svi ljudi sanjaju.
Pokazalo se da oni ispitanici koji tvrde da ne sanjaju, sanjaju blijede i neupečatljive snove (pa ih ne pamte).
Erekcija u snu povezana je sa snovima seksualnog sadržaja - netočno; to je popratna pojava REM faze.
Govor u snu javlja se prilikom sanjanja - netočno; govor u snu i somnabulizam ne javljaju se pri sanjanju, već u 4. fazi n-REM-a. Somnabulizam je najčešći kod djece od 2-5 godina; uzroci nisu poznati; pojavljuje se u više generacija u istoj obitelji.
Osobe koje hodaju u snu ne smije se buditi - netočno; buđenje nema negativnih posljedica, osim trenutačne dezorijentacije probuđenog ("ma otkud ja - gdje uopće?").
Prijavite se na naš Newsletter i prvi primite najbolje ponude!

Nazovite nas na broj telefona 051/ 688-512 svakim radnim danom od 08 do 16 sati.

vrh stranice