Vrtoglavica

Vrtoglavica je neodređen izraz koji bolesnici upotrebljavaju kako bi opisali nekoliko posve različitih subjektivnih stanja.
Stoga je nužno dobiti iscrpan opis bolesnikova subjektivnog doživljaja, a ne samo riječima "vrti mi se".

Vrtoglavice mogu biti centralnog (oštećenja različitih moždanih struktura) ili perifernog (oštećenje struktura unutarnjeg uha) podrijetla.

Kod perifernih oštećenja, uz vrtoglavicu su češće prisutni gubitak sluha, mučnina, povraćanje, znojenje i specifičan neurološki znak - nistagmus (nevoljni trzajevi očne jabučice u određenom smjeru), koji je pokazatelj poremećene funkcije centra za ravnotežu u unutarnjem uhu.

Ovisno o mjestu oštećenja, brzina i smjer nevoljnih trzaja očnih jabučica su različiti. Obično postoje i drugi neurološki znaci i ispadi, osim u slučajevima kad je vrtoglavica izazvana toksičnim preparatima.
Bolničko liječenje potrebno je ako se sumnja na infarkt moždanog stabla, malog mozga i kod teže izraženih simptoma.

Kraće rečeno, vrtoglavica je poremećaj orijentacije u prostoru koji se manifestira snažnom iluzijom kretanja u prostoru. Uz privid kretanja često je prisutan i funkcionalni  okulomotorički poremećaj, rušenje u stajanju i hodanju, te prisutnost mučnine.

Bolesnici s vrtoglavicom se najčešće obrađuju neurološki, internistički, tj. kardiološki te kod otorinolaringologa i okulista.

Vrtoglavica se može podijeliti u četiri kategorije:

Vertigo - Iluzija je kretanja bolesnika ili njegove okolice. Osjećaj vrtoglavice može se opisati kao okretanje, vrtnja oko osi, ljuljanje ili naginjanje, što je često popraćeno vegetativnim simptomima kao što su mučnina, povraćanje, strah, neravnoteža i nistagmus s ili bez zamagljenja vida.
Postojanje vrtoglavice podrazumijeva poremećaj središnjih ili perifernih živčanih putova vestibularnog sustava (centra za ravnotežu). Povezanost vertiga i vegetativnih simptoma pripisuje se brojnim vezama između vestibularnih i autonomnih centara.

Sinkope ili presinkope - Podrazumijevaju osjećaj neposredna gubitka svijesti ili nesvjestice. Često su praćene neugodnim osjećanjem, mučninom, strahom i prolaznim obostranim gubitkom vida.
Do sinkope dolazi kad opskrba mozga krvlju padne ispod razine potrebne za dostatnu opskrbu kisikom i glukozom. Obično su posljedica cirkulacijskog ili srčanog poremećaja i imaju posve drukčije implikacije od vertiga.

Poremećaj ravnoteže - Osjećaj neravnoteže, nesigurnosti ili "pijanstva" bez vrtoglavice javlja se u bolesnika u kojih nije usklađen ulazak informacija iz sustava koji služe prostornoj orijentaciji.
Bolesnici s poremećajem sustava za održavanje ravnoteže u unutarnjem uhu (vestibularnog), osjetnog, tj. dodirnog (proprioceptivnog), onog u malom mozgu (cerebelarnog), kao i onog koji je odgovoran za nevoljne pokrete (vidni ili ekstrapiramidalni), često će opisivati svoj osjećaj neravnoteže kao vrtoglavicu.

Neodređena vrtoglavica javlja se u bolesnika s emocionalnim smetnjama, a nastaje kao posljedica ubrzana disanja (hiperventilacije).
Obično je riječ o laganoj ošamućenosti, omaglici ili strahu od padanja, što se razlikuje od prethodno opisane vrtoglavice, presinkope ili neravnoteže.

Svi oblici vrtoglavice u znatnoj mjeri mogu izazvati bolesnikovu tjeskobu.

Uzroci vrtoglavice

Najčešće se javljaju kod bolesti kretanja zbog neusklađenosti vidnog i osjetnog sustava te centra za održavanje ravnoteže u unutarnjem uhu koji služe za prostornu orijentaciju.
Ovaj vid vrtoglavice može biti uzrokovan i samo vizualnim podražajima bez usporednih vestibularnih i osjetnih podražaja (npr. gledanje filma s automobilskom trkom) ili se vrtoglavica može javiti na visini.

Isto tako, vrtoglavicu može izazvati trauma vratne kralježnice nastala: trzajnom ozljedom vratne kralježnice, nagli pokreti glave pri kiropraktičarskim terapijskim postupcima, nagli rotacijski pokreti glave, hiperekstenzija vrata, spondiloltske promjene na vratnoj kralježnici i sl.

Različiti uzroci - različiti terapijski pristupi

U slučaju jakih vrtoglavica, praćenih mučninom i povraćanjem, potrebna je simptomatska terapija koja se sastoji od nadoknade tekućine na usta ili u infuziji, primjenom lijekova protiv mučnine i za smirenje.

Ako je riječ o perifernom uzroku, najčešće nije potrebna druga terapija, osim u slučajevima infektivnog uzroka kad se daju i antibiotici.

Kod središnjih uzroka vrtoglavice najčešće je riječ o infarktu, tj. moždanom udaru u području moždanog debla ili maloga mozga, pa se u tom slučaju u načelu provodi terapija prema postavkama liječenja moždanog udara.
Kod demijelinizacijskih bolesti primjenjuje se za njih specifična terapija.