Refleksologija je drevna vještina liječenja koja se temelji na načelu refleksnih (mikro) zona na ljudskom tijelu na kojima se reflektira stanje cijelog organizma.
Takvih zona postoji nekoliko – na stopalima, ušima, rukama, jeziku i glavi.
Refleksologija se najčešće primjenjuje na stopalima, stimuliranjem određenih zona u njima.
Naime, ljudska stopala podijeljena su u zone koje predstavljaju cijeli organizam u malom, s tim da su organi desne strane tijela zastupljeni u desnom, a lijeve strane tijela u lijevom stopalu.
U posljednje vrijeme klasična medicina sve više priznaje učinkovitost ove vještine i priznaje joj status komplementarne grane medicine koja se može koristiti u kombinaciji s klasičnim tretmanom. Refleksologija je znanost liječenja i iscjeljenja, u kojoj se vjeruje da postoji vitalna energija koja određenim putanjama (meridijanima) kruži kroz cijelo tijelo, te prodire u svaku živuću stanicu organizma.
Kada je ta energija blokirana, stimulacijom refleksnih zona pritiskom (akupresurom) može se otkriti u kojem organu ili dijelu tijela je došlo do zastoja. Masažom određene zone "razbija" se energetski zastoj te se određeni organ vraća u ravnotežu, a protok krvi i limfe se normalizira.
Osim što pomaže riješiti različiti niz zdravstvenih problema (glavobolju, psihosomatske poteškoće, dijabetes, probleme s krvnim tlakom...), refleksologija se rabi i za opuštanje, smanjivanje agresivnosti, uklanjanje stresa, poboljšanje koncentracije i ukupnog energetskog potencijala tijela.
Kroz povijest su stopala predstavljala važan dio tijela u procesu liječenja. Refleksologija datira još iz 5000. godine prije Krista, a dokazi o postojanju ovakvog načina liječenja pronađeni su u Kini, Egiptu i Japanu.
Sudeći po nalazima smatra se da je refleksologija bila poznata svim drevnim civilizacijama.
Kasnije je refleksologija prenesena u Grčku i Rim, a o njoj je pisao i Hipokrat – otac moderne medicine, dok je u nekim srednjevjekovnim zapisima zabilježeno da je bila popularna na europskim dvorovima.
Temelje moderne refleksologije kakvu danas poznajemo postavili su krajem 19. i početkom 20. stoljeća Englez Henry Head i američki liječnik William H. Fitzgerald, koji joj je dao naziv refleksoterapija. Fitzgerald je većinu podataka o toj metodi sakupio među indijanskim plemenima, kojima je bio poznat ovakav način liječenja. Postavio je temelje suvremenoj refleksologiji određivanjem deset zona koje dijele organizam od glave do pete.
Ipak, za suvremenu refleksoterapiju najzaslužnija je američka terapeutkinja Eunice Ingham koju je na takav rad potaknuo liječnik dr. J.D.Riley. Ingham je otkrila da se najbolji efekt refleksne terapije postiže tretiranjem određenih točaka na stopalima.
Klijent može sjediti iii ležati. Terapeut nakon zagrijavanja stopala raznim rotacijama i blagom masažom prelazi na specifične točke koje masira jagodicama prstiju u kružnim kretnjama. Svaku bolnu točku treba masirati oko pet minuta. U početku je bol jaka, a kasnije postaje sve manja i tupija do potpunog nestanka.
Rezultat je pokretanje energije u organima gdje energija nije slobodno protjecala ili slabljenje dotoka energije u organima koji su imali višak energije. Blagi pritisci terapeuta imaju analgetički efekt, odnosno smanjenje i nestanak bola. Pri izrazito jakom efektu masaže javlja se uzbuđenje u čitavom organizmu što je dobro kod stanja premora, malaksalosti, opće revitalizacije organizma i za poboljšanje pamćenja i koncentracije.
Jedan ciklus terapija obuhvaća 10-20 tretmana u trajanju 30-45 minuta svakodnevno tokom 10 ili 20 dana.
Reflekosterapija je izuzetna metoda prevencije i preporuča se jedan puta tjedno za održavanje zdravog organizma. Ostale dobrobiti: stimuliranje metabolizma, eliminiranje toksičnih tvari, stimuliranje različitih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, smanjenje glavobolje, smanjenje bolova u leđima, smanjenje menstrualnih tegoba.
- astme, bronhitisa, prehlade, kašlja, upale sinusa
- povišenoga krvnog tlaka, dijabetesa
- poremećaja u cirkulaciji
- glavobolje, iscrpljenosti organizma, psihosomatskih tegoba
- upale debelog crijeva, smetnji u probavnom sustavu
- gastritisa, čira na želucu
- problema u menstruacijskom ciklusu, menopauzi
- problema s kralježnicom
- dermatoloških problema (gljivičnih infekcija, ekcema, masne kože, psorijaze, herpesa).
Ipak, postoje i određene mjere opreza – refleksoterapiju ne bi trebalo primjenjivati prilikom unutarnjih ozljeda, visoke temperature, unutarnjih i vanjskih rana, kod trudnica i osoba koje imaju ugrađenu srčanu prijemosnicu.
Tretman refleksoterapije sastoji se od dijagnosticiranja, vizualnog pregleda stopala, masaže stopala i relaksacije. Kod prvog posjeta, refleksni će terapeut kroz razgovor saznati pacijentovo sadašnje i prijašnje zdravstveno stanje. Nakon toga slijedi tretman tijekom kojega terapeut rukama vrši pritisak na određene točke na stopalima.
Profesionalni refleksolog može prepoznati promjene na određenim točkama na nogama koje označuju i promjene na organima povezanima s tim točkama. Stoga će terapeut veću pažnju posvetiti upravo tim mjestima. Jedan tretman traje oko jednog sata, a koliko će tretmana biti potrebno, ovisi o individualnim potrebama.
Već nakon prvog tretmana organizam može reagirati na razne načine. Većina ljudi se osjeća opušteno, ali ponekad se može osjećati i mučnina, tromost ili razdražljivost. No to je prolazno te predstavlja dio procesa ozdravljenja. Osim toga, informacije o tome kako tijelo reagira na masaže, pomoći će terapeutu da isplanira tretmane prema individualnim potrebama.
Iako ne postoji dobno ograničenje za prakticiranje refleksne masaže stopala, kod određenih zdravstvenih stanja ona se ne smije primjenjivati. To su akutni upalni procesi u venskom i limfnom sustavu, akutne infekcije ili bolesti s visokom temperaturom.
Također je kontraindicirana kod žena s velikim miomima, zatim kod ekcema ili gljivičnih oboljenja na stopalu, ulkusa (čir) na stopalu, psihičkih oboljenja (psihoze, shizofrenija), trudnica, aneurizme i reumatskih bolesti u akutnom stanju.
Glavni učinak refleksoterapije je taj da pomaže kod obnavljanja i održavanja prirodne ravnoteže organizma. Dakle, ova terapija ne liječi, no može djelovati kao olakšanje kod mnogih akutnih i kroničnih stanja. Stoga mnogi odluče nastaviti s tretmanima i nakon što završe s onima koji služe kao dopunska metoda izlječenja neke bolesti.
Osim na fizičko zdravlje, ova drevna iscjeljujuća metoda povoljno utječe i na psihu i emocije te je vrlo ugodna, nježna i opuštajuća.
U refleksoterapiji koriste se samo ruke, odnosno pritisak prstima na refleksna područja koja se nalaze na stopalima. Područja i točke na stopalima koje odgovaraju određenim organima u tijelu bit de osjetljivija, a ponekad i vrlo bolna, ovisno o poremećaju i blokadama energije u dotičnim organima.
Tretmanom refleksologije te se neravnoteže mogu otkloniti, a pored toga tretman je idealan za cjelokupnu revitalizaciju organizma. Tretman refleksoterapije može biti izvrstan način dijagnosticiranja energetskog stanja pojedinih organa i organizma u cjelini.
Kod refleksoterapije važno je poznavati 10 osnovnih zona koje uzdužno dijele tijelo sa svake strane medijalne linije. Pored stopala refleksne točke nalaze se na dlanovima i glavi pa se često kombinira rad na stopalima i rad na dlanovima ili rad na glavi.
Također se mogu obrađivati samo dlanovi ukoliko stopala imaju neke akutne upalne procese ili druga oboljenja.
Jedna od prednosti refleksoterapije je što je široko primjenjiva - može se izvoditi na malim bebama, ali isto tako i kod odraslih osoba u poodmakloj dobi.
Važna prednost reflekosterapije je i njena mogućnost rane dijagnostike jer refleksoterapeut može uočiti područja u kojima je zastoj energije ili blokade puno prije nego što se pojave simptomi bolesti.
Prilikom masaže u cilju otkrivanja bolnih točaka treba obratiti posebnu pažnju na pojavu tupog ili oštrog bola. Ukoliko je bol oštra i prodorna (npr. pri povrijeđenom stopalu), onda je bol lokalnog karaktera dok je duboka i tupa bol odraz bolesnog organa koji se nalazi u toj zoni stopala.