Uobičajeno je potrebno osam sati sna. No i sami pojedinci, i oni iznad i oni ispod čarobnog broja od osam sati sna, veoma se razlikuju u potrebama za snom. Još nerođeno dijete većinu vremena provodi spavajući, a novorođenče spava u prosjeku 16 sati na dan.
S godinama potreba za snom postupno slabi pa sa 10 sati, koliko je potrebno šestogodišnjem djetetu, u dobi od 12 godina pada na 9 sati. Odraslom čovjeku u prosjeku je potrebno sedam i pol sati sna.
Spavanje nam je svima nužno, no njegova specifična uloga još je uvijek prijeporna. San nam je možda potreban isključivo zato da bi se mozak reprogramirao. Ili, možda, omogućuje tijelu da se, poput baterije, opet napuni. Dok spavamo, povećava se proizvodnja hormona rasta i proteina, što će reći da se tijelo tijekom sna odmara i obnavlja.
Međutim, pokušaji mjerenja različitih psiholoških parametara nisu iznijeli na vidjelo niti jedan biokemijski čimbenik koji bi objasnio spavanje.
Sve što pouzdano znamo jest da nam je san svima prijekopotreban, te da se nakon njega osjećamo "napunjeni" novom energijom.