Da li dijete uspavljivati na rukama, pjevati mu uspavanke, ljuljuškati u krevetiću ili ga stavljati u zamračenu sobu u potpunoj tišini, sve ovisi što mu najviše odgovara, odnosno kakvu naviku stekne na samom početku.
Poželjno je da se bebe uvijek stavljaju spavati u isto vrijeme (i ako je moguće na istome mjestu) tako da steknu naviku i ritam spavanja.
Zbog privrženosti majke i bebe, preporuka je da sasvim male bebe budu u prostoriji s majkom.
Prije večernjeg spavanja dobro je obaviti kupanje, njegu i hranjenje i to uvijek u isto vrijeme kako bi beba shvatila da je vrijeme za odmor.
Radnje koje prethode uspavljivanju trebale bi se odvijati u smirenoj i toploj atmosferi jer se na taj način dijete puno lakše i brže uspava.
Za nešto veće dijete od izuzetne je važnosti da ga upravo roditelj stavi u krevetić, udobno ga smjesti i pokrije, poljubi, te mu eventualno ispriča priču za laku noć. I većoj djeci treba dopustiti da uz sebe imaju omiljenu igračku jer im to daje osjećaj prisnosti i sigurnosti.
Ukoliko se dijete boji mraka, dobro je ostaviti neizravno svjetlo, odškrinuta vrata ili slično.