Stare kulture nam se danas pričinjaju kao davno zaboravljeni snovi, ali upravo povijest naše današnje spavaće sobe započinje u srednjem vijeku.
Predajom se kazuje da su kraljevi Starog zavjeta počivali u postelji od "zlata i srebra na mramornim podovima", a Asirci su na svoje brončane krevete razasipali drago kamenje.
Grcima i Rimljanima krevet je predstavljao središte društvenog života. Ukus Rimljana bio je ponešto luksuzniji, ležali su na perjem ispunjenim jastucima a prekrivali su se svilenim prekrivačima. Bale od životinjske kože i mahovine predstavljale su postelje naših predaka, dok su se ponekad zamatali noću u običan komad tkanine.
Primjeri prvobitnih spavaćih soba nalikovali su na drvene komore, tj. kabine za spavanje koje se po prvi puta spominju 1265.godine. U tim "komorama" nije spavala jedna osoba već dvije do tri, što nam se danas čini pomalo neuobičajenim običajem. Oni siromašniji su se prekrivali dekama od grube tkanine ili konoplje dok su si bogataši mogli priuštit fina platna i vunena tkanja.
U srednjem vijeku krevet je postajao sve važniji komad namještaja čije su se daske na uzglavlju i podnožju ukrašavale raznim rezbarijama. Karakteristično velik broj jastuka za glavu na srednjovjekovnom krevetu ostavlja dojam da je čovjek spavao u uspravnom položaju.
Kako bi se zaštitili od velike hladnoće kamene zidove svojih domova su presvlačili šarenim tapiserijama s motivima iz svakodnevnog ili biblijskog života. Pije izuma kamina utoplili bi se uz vatru u sredini sobe,a dim bi odlazio kroz otvoreno krovište.
Krevet se u 13.st. uzdigao do ritualnog objekta zahvaljujući baldahinu, krevetnom nebu, koji je štitio od hladnoće i propuha u slabo grijanim prostorijama.
U početku je baldahin bio rezerviran samo za kraljeve i državnike, te je predstavljao simbol moći svog vlasnika. Omiljena boja je bila grimizna, a materijal tkanina od češljane visoko kvalitetne vune.
U 14.st. kreveti su se nosili na putovanja koja su predstavljala pravu pustolovinu jer nije svako odmaralište imalo krevet za gosta. Krevet je pomalo postao svojevrsno sklonište blaga što dokazuju dvostruka dna ispunjena zlatnicima.
Od izuma mehaničkog tkalačkog stana u 18.st. tekstili su spadali u najveći luksuz koji se u to doba mogao priuštiti. Upravo su raskošni tekstili poput baršuna i brokata smatrani simbolom bogatstva, moći i privilegija.
Prostorije, koje su ti kreveti krasili, bile su izrazito oskudno namještene, ali su zato bile bogato ukrašene tekstilima raznih motiva i šarenim dekoracijama grimiznih i zlatnih boja.
Drugi po važnosti element opremanja je bio zidni zastor koji je prekrivao mala prozorska okna. Obojeno svjetlo koje je upadalo u prostoriju još više je pojačavalo raznolikost boja.
Tko nije posjedovao zidne zavjese bio je siromašan. Manje imućni su svoje zidove prekrivali oslikanim tkaninama,a pošto nisu posjedovali prozore ,obične otvore koji su predstavljali prozor prekrivali su pletivom od vrbinog šiblja koja je propuštala malo svjetla.
Bogataši su posjedovali madrac, ali ne i deku i namještaj, osim malog stola.
Zanimljivo je da su u to doba žene u krevet nosile spavaćicu, ili bi zadržale podsuknje ili platnene košulje koje su predstavljale ondašnje donje rublje, a muškarci bi nosili platnene spavačice.
Pošto je jedino glava virila ispod toplih pokrivača ona bi se prekrivala kapom od čipke i platna. Kamin je u komorama za spavanje služio kao rasvjeta i izvor topline. U elizabetansko vrijeme običaj je bio spaljivanje borovih češera za parfimiranje zraka u prostoriji.
Hladne noge su se ugrijavale iznad posude s užarenim ugljenom koja bi ponekad nepažnjom spalile posteljinu.
Tijekom 17.st. namještaj je u sobi zauzimao sve više mjesta. Uza zid su se postavljali stolovi za friziranje na kojima su stajali zrcalo, kutijice, različiti mali predmeti i vrč vode te lavor za umivanje.
Spavaća je soba osim za spavanje služila i kao dnevni boravak, odnosno soba u kojoj su žene ćaskale i zajedno šivale. Krajem 17.st. uvode se pomični prozori sa puno većim oknima.
Kreveti u 18.st. postaju sve viši i ukrašeniji girlandama, resama i trakama. Isti materijal se koristio za krevet, zastore i za presvlake te je tako odavao red stvoren majstorskom rukom.
Na unutarnje uređenje, a posebno na dekoraciju spavaće sobe utjecalo je pomalo hirovito, feminizirano i nekonvencionalno 18.st. To je bilo vrijeme velikog kiča - mašni, girlandi, svilenih rozeta, sli svi ti hirovi bili su kratkog vijeka.
Noviteti toga doba su male stepenice za krevet, noćni stolići i stolići za umivanje, stalci za lavor i stolovi za friziranje koji su presvučeni čipkastim draperijama.
Na početku 19.st. spavaća je soba već bila odvojena od svih aktivnosti na donjim katovima kuće te je postala krajnje intimnim mjestom.
Izgled viktorijanske sobe mogao bi se upisati kao "dekorativna zbrka". Dnevni su boravci bili pretrpani ornamentima, a spavaća soba se pretvara u privatno utočište ispunjeno osobnim uspomenama.
Udobni viktorijanski stolac u kutu sobe bio je neizostavni element onog doba. Predstavljao je mjesto za opuštanje,čitanje knjiga uz kamin ili pisanje pisama.
Kreveti zagušeni draperijama, smiješno omotani u zastore od tamnog baršuna bili su potisnuti spartanskim "zdravstvenim krevetima" od mjedi ili lijevanog željeza sa sportskim opružnim madracima. Taj novi izum postaje udarac protiv stjenica te pruža veću udobnost u usporedbi sa starim pernatim madracima.
Tridesetih godina naspram funkcionalnosti stoji naklonost ka glamuru. Sa šezdesetima spavaća soba gubi na značenju te postaje mjesto na kojem se na brzinu išlo na spavanje. Na svu sreću tu je fazu sada zamijenilo novo poimanje.
Sve veći značaj opet dobivaju boje, uzorci, teksture, obrubi i bordure, karakterni namještaj i lijepi kreveti. Interijeri i dekoracije postaju zanimljiviji, ponovo crpe poticaj iz stilova proteklih epoha. Prekretnica je nastupila, a time i uzbudljivo vrijeme za sve one koji uživaju u uređenju svoga doma.
Više o modernim sobama i uređenjima, pogledajte pod Higijena i uređenje spavaće sobe.